Prijateljstvo je lađa koja vozi, plovi i leti. Ništa zemlju ne čini tako prostranom kao prijatelji u daljini, oni stvaraju geografske širine i geografske dužine. Irfanovo prijateljsvo sa Indirom bilo je lađa kojom smo doplovili do Rožaja, luke na 1.000 mnv, a onda

Ovdje možete pogledati video arhivu u sjećanje na Halita Nurkovića…

#gallery-1 { margin: auto; } #gallery-1 .gallery-item { float: left; margin-top: 10px; text-align: center; width: 33%; } #gallery-1 img { border: 2px solid #cfcfcf; } #gallery-1 .gallery-caption { margin-left: 0; } /* see gallery_shortcode() in wp-includes/media.php */

Raspitao sam se kod mnogih, istinu vam govorim: Halit Nurković je bio srećan čovjek. Jedan od onih ljudi koji život doživljavaju kao dar, umiju mu se radovati i radost dijeliti sa drugima. Dom njegov je bio ta luka radosti: šest ćerki, šest

Rožaje – Kćerke Halita Nurkovića iz Rožaja, koji je prije deset godina nestao na Kosovu, Adela, Elsana, Sanela, Indira, Samira i Azrena, u znak decenije njihove bezuspješne potrage za ocem organizovale su sinoć skup pod nazivom “Sjećamo se, tragamo, apelujemo”.

Posljednju svoju vožnju rožajski taksisti Halit Nurković i Dešo Murić odvezli su prije tačno deset godina. Njihova posljednja putnica bila je Pećanka Fatima Maraj. Izašla je iz njihovog taksija kod benzinske pumpe u Peći. U vozilu su ostali Murić i Nurković, kasnije

Rožaje – Kćerke Halita Nurkovića koji je prije deset godina nestao na Kosovu, Adela, Elsana, Sanela, Indira, Samira i Azrena, pismeno su se obratile najvišim državnim institucijama u Crnoj Gori apelom za pomoć u rasvjetljavanju sudbine njihovog oca i ostalih građana Crne